Britanska Nagrada Turner koju dodjeljuje Galerija Tate od svog je začetka 1985. zaslužna za stvaranje umjetničkih reputacija. Anishu Kapooru, Gilbertu i Georgeu, Wolfgangu Tilmansu i Graysonu Perryju čekove od 30 000 eura tijekom TV prijenosa uživo uručile su, primjerice, Yoko Ono i Madonna.

Tijekom godina, nagrada i izložba koja ju prati predstavljale su prekretnicu za umjetnike kojima je dodijeljena, označavajući pomak od priznanja kritike prema slavi. Stoga ne čudi da je 2015. godine uručivanje nagrade Assembleu, kolektivu koji broji 15 do 20 ljudi, a uključuje arhitekte, dizajnere, obrtnike, aktiviste i teoretičare, iznenadila mnoge, pa i sam Assemble čiji se članovi nisu smatrali umjetnicima.

Koja je uopće poveznica između umjetnosti i Assembleova projekta revitalizacije klastera oronulih viktorijanskih kuća u nizu u Toxtethu, siromašnom dijelu Liverpoola, na temelju kojeg su nominirani za nagradu, čak i u kontekstu sve šire palete praksa koje je Nagrada Turner obuhvatila tijekom vremena? A definicija arhitekture kao nekog herojskog stvaranja formi jednako je udaljena od Assembleova pristupa radu.

Njihovi radni prostori nimalo ne nalikuju konvencionalnom arhitektonskom uredu. Do 2016. bili su smješteni u blizini londonskog olimpijskog stadiona u sklopu radionica koje se planiralo srušiti. Prostor su dijelili s nizom umjetnika, dizajnera i obrtnika. Bio je pun alata i sirovog materijala koji su im omogućili da istražuju ekstrudiranje, rad s kalupima, tokarenje i obradu drva, ispisivanje i tehnike digitalnog rezanja. Danas djeluju u sličnom kompleksu u Bermondseyju.